Blagdan svetog Stjepana u Vranjevu
Blagdan ugarskog kralja svetog Stjepana u Mađarskoj se slavi kao državni i zapovjedani blagadan, ali se slavi svečano i u drugim okolnim zemljama, naročito u župama, koje nose njegovo slavno ime. U Banatu ima tog svečara više katoličkih crkava i župa: Sajan (Szaján), Skorenovac (Székelykeve), gimnazijska crkva u Zrenjaninu (Nagybecskerek). Ime tog velikog vladara i sveca nosi također crkva u naselju Vranjevo (Aracs) u Novom Bečeju (Törökbecse), gdje je crkvu ispunio lijepi broj vjernika. Misa je počela svečanim ulaskom ministranata, crkvenih odbornika i svećenika. Msgr. apostolski protonotar Tietze Jenő je vodio slavlje i blagoslovio kruh, propovijedao pak je bokinski župnik Roland Fehér; asistirali su domaći župnik i dekan Mellár József, kao i salezijanci iz Mužlje Srečko Golob i Stanko Tratnjek, Janez Jelen te stalni đakon Ágoston Agócs iz Starog Bečeja (Becse), a uzorno su posluživali sjemeništarac Leon Tápai i ministranti Lajos Ling te Stefán Popović.
Sveti Stjepan uzor za vladare i podanike
Propovjednik je temeljito obradio temu, koju je nudilo sveto evanđelje: tko gradi na Isusa Krista je sličan zidarima, koji zidaju kuću na stijenu. Ta kuća će ostati u svim olujama, nevremenima i kušnjama. Tko pak gradi na promjenljivim svjetovnim mišljenjima, liči na zidare, koji zidaju kuću na pijesku. Čim dođe nevrijeme i vihor, će srušiti takvu kuću – o čemu nam svjedoče i mnoge suvremene nesreće sa područja graditeljstva.
Propovjednik nam je predočio jednog slijepca, koji je prosio uz natpis: „Ja sam slijep“ – ali je dobivao svaki dan sve manje darova, da nije bilo dovoljno ni za kruh. Neki muzičar prolaznik je uzeo papir, na drugu stranu napisao: „Ja ne mogu vidjeti cvatuće proljeće“ – što je ganulo ljude, da su postali velikodušniji.
Slično su današnji ljudi često potpuno slijepi za duhovne vrijednosti, jer u njima ne vide ništa pozitivno, i zato im idu stvari naopako. Stjepanovi preci su bili pogani – i bili slijepi za kršćansku kulturu – ne samo da je nisu prihvaćali, nego su je na svakom koraku progonili i uništavali. Zato su usprkos pobjeda i pljački živjeli bijedno i siromašno – tjelesno i duhovno. Kad im je putem blagovjesnika svanulo proljeće kršćanske kulture, Božje ljubavi i milosrđa, dobili su velike darove Božje milosti, koji su ih potakli na to, da marljivo rade te žive u miru i slozi sa drugim narodima: to ih je i duhovno i materijalno obogatilo. Ako je današnji svijet duhovno i materijalno bolestan, tako reći potpuno slijep za Boga i za bližnjega, to neka bude za nas kršćane još veći poticaj, da nasljedujemo svetoga Stjepana i cijelu njegovu porodicu: ženu blaženu Gizelu i sina Emerika, da si uzmemo za vodilo njihovu trojnu ljubav: Isus Krist Spasitelj, njegova sveta Majka Marija – Velika Gospa, i vjernost Isusovu zamjeniku na zemlji, svetom ocu papi.
Stjepan je dobro shvatio svoje i buduće vrijeme: jedini pravi i trajni temelj za vjerski, kulturni i politički opstanak nekog naroda je Isus Krist, odnosno njegov zamjenik sveti otac papa, to jest Sveta stolica. Zato se je čvrsto oslonio na papinstvo, koje je jedino jamstvo prave kršćanske vjere, istinskog napretka i trajne slobode. Ono jamči zajedništvo sa Kristom; zato je Stjepan zahvalno primio kraljevsku krunu iz ruke Pape Silvestra II.
Sveti Stjepan je uzor i današnjim vladarima. Stjepan je ugarsku državu i sve njene narode baš preko Rima čvrsto povezao sa Zapadnom Europom, njezinom pravom katoličkom vjerom, civilizacijom i kulturom, čemu su oni ostali vjerni sve do dana današnjega. Zbog tih vrijednosti je milijunima izbjeglica cilj Europa, gdje vlada sloboda i poštovanje ljudskog dostojanstva, napredak znanosti te umjetnosti kao i mogućnost zaposlenja u suprotnosti sa onim zemljama, gdje svega toga nema zbog krive vjere i okrutnosti njihovih vladara ili šerijatskog nasilja.
Sveti Stjepan nama je dakle dobar primjer, kako treba biti dosljedan u bogoštovlju jednoga Boga te u vjernosti pravoj katoličkoj vjeri: ne samo riječima, nego i djelima. Stjepan je bio vladar, ali je služio do kraja života vrhovnom vladaru, našemu Spasitelju i Otkupitelju Isusu Kristu. Sveti Stjepan nama daje također primjer u štovanju Naše Velike Gospe, Blažene Djevice Marije. Kad je izgubio svog sina, je posvetio kraljevstvo i sve njegove narode zaštiti i zagovoru Majke Božje. U tome ga i mi nasljedujmo: budimo Marijini štovatelji te apostoli marijanske pobožnosti, a ujedno se molimo za vladajuće slojeve, da svu svoju snagu namijene za dobrobit povjerenih im naroda.
