Blagdan svetog Stjepana kralja u Vranjevu
U katoličkoj župskoj zajednici Novi Bečej II, odnosno u naselju Vranjevo (Aracs), proslavili su blagdan svetoga Stjepana Ugarskoga kralja. Crkvu je ispunio lijepi broj vjernika. Misa je počela svečanim ulazom ministranata, crkvenih odbornika i svećenika, a naprijed su dječak i djevojčica nosili novi kruh, koji će biti svečano blagoslovljen na kraju svete mise. Bečejski župnik László Pósa je vodio slavlje i blagoslovio te razlomio novi kruh, a ujedno je i propovijedao; asistirali su domaći župnik i dekan József Mellár, János Halmai, László Horváth te Gyula Pósa kao i salezijanci Janez Jelen i Stanko Tratnjek.
Sveti Stjepan je bio strog i pravedan zakonodavac
Propovjednik je temeljito obradio temu, koju je nadovezao na strogo odmjeravanje kazne prestupnicima, koje je sprovodio sveti Stjepan kralj, a što opjeva i pjesma napisana o njemu sa stihom: „Milostiva njegova desnica piše strogi zakon. Blagoslovljena strogoća i vjernost, koja je donijela red i mir.“ Njegova desnica je ostala neistrunuta sve do dana današnjega: ona, koja je strogo kažnjavala prestupnike, a dijelila milosti pravednima.“
Propovijed ili možda to radije mogli nazvati predavanje je temeljilo na istini, koju smo učili na vjeronauci: „Bog je pravedan sudac, koji dobro nagrađuje a zlo kažnjava.“ To je u suprotnosti sa današnjim permisivnim gledanjem, koje tvrdi, da Bog ne kažnjava, nego da se čovjek sam kažnjava.
Promotrimo, kako je na to gledao sveti Stjepan. „Ono, što nije bilo u skladu sa kršćanskom vjerom i zakonom, je nagovijestio oštro kažnjavao,” kažu povjesničari.
Tako se neki rođak digao protiv njegova života, što je u ono vrijeme navlačilo na sebe smrtnu kaznu. Stjepan je tri vođe urote dao uhvatiti, oćoraviti i odsjeći im desnicu, što se za ono doba smatralo činom milosrđa. Usprkos današnjem općem protivljenju smrtnoj kazni – za što se zalaže i sadašnji papa Franjo – baš najveći protivnici smrtne kazne po drugoj strani na smrt osuđuju nerođenu – ne tuđu, nego svoju vlastitu dječicu.
Slično diktatori svih boja bez pomišljanja osuđuju na smrt ne samo vođe neke poruke, nego sve one, koji misle drugačije nego oni ili njihova vladajuća stranka.
Propovjednik je naglasio, da je kod odgoja potrebno usmjeravanje i opomena, jer inače omladina neće moći spoznati pravi smjer. Svakako je Bog, koji kažnjava, današnjim ljudima nešto nepojmljivo. Ne pomisle pak, da oni sami sebe i svoju djecu kažnjavaju, kad im sve dozvole, također loše ponašanje, jer to vodi u njihovu vremenitu i vječnu nesreću. Zato se treba suprotstaviti onim strujama, koje u ime apsolutne slobode daju podstrek djeci, da se bune protiv reda, stege i odgoja, da ustanu protiv svojih dobrotvora – roditelja i drugih odgojitelja.
U odgoju svakako moramo primjenjivati i svrhunaravne ciljeve: jedino na taj način će se djeca i omladina truditi, da vršeći Božju volju ispunjavaju svoje dužnosti do Boga, bližnjega i sama sebe – te time izbjegnu vječnu kaznu u paklu – a dostignu vječnu sreću u nebu – zajedno sa svojim uzornim odgojiteljima.
Preporučimo dakle svetom Stjepanu kralju odgojitelje, da vrše svoju odgojiteljsku dužnost, te da uz strogost primjenjuju i blagost – uz redovnu molitvu, primanje svetih sakramenata i prisustvovanje svetoj misi. Preporučimo mu i pitomce te djecu, da poput svetog Emerika i oni shvate, da je cilj života: Boga upoznati, ljubiti i njemu služiti. Amen.
