Banatska Topola – otvaranje svetih vrata

Ove godine slavimo po želji pape Franje izvanrednu svetu godinu Božjeg milosrđa. Također u našoj biskupiji teku tom zgodom različiti programi. Jedna od glavnih svečanosti bilo je također otvaranje svetih vrata u Marijanskom svetištu u Banatskoj Topoli na predvečerje proštenja za Veliku Gospu, popraćeno sa prigodnim programom, koji je tekao ovako:

Točno u 12 sati je domaći biskup otac Ladislav Nemet svečano otvorio svetogodišnja vrata Božjeg milosrđa – a to su vrata s desne strane te hodočasničke crkve. Tome je uslijedila svečana sveta misa, koju je predvodio biskup sa svojim svećenicima, te izrekao prigodnu divnu i dobro promišljenu propovijed, kojoj su brojni vjernici nazočili tako reći bez daha. U njoj nas je poticao na pomirenje z Bogom i bližnjim, kao i na milosrđe, po primjeru i zagovoru Blažene Djevice Marije.

Poslije 13 časova je počela pobožnost Križnoga puta, a zatim pokorničko bogoslužje, koje je vodio velečasni Tamás Masa. U 15 časova je počeo Mali cenakulum pod vodstvom isusovca Jánosa Sóti; ujedno je bila prilika za svetogodišnju ispovijed, koju su nazočni vjernici, a i svećenici, obilato iskoristili. U to vrijeme su održavala djeca na prikladnom prostoru iza crkve prigodni program pod vodstvom časne sestre Kornelije Bóth, koji je oduševio okupljene vjernike u prijatnom hladu pod krošnjama starih lipa.

Velika Gospa hrabri svoje štovatelje

U 17 sati je uslijedila u crkvi misa na hrvatskom jeziku, koju je vodio salezijanac Janez Jelen.

U propovijedi se je osvrnuo na nekoliko svijetlih likova, koji su kroz povijest kršćanstva bili štovatelji Majke Božje i vjerni sljedbenici njezina sina Isusa Krista; uz njezinu pomoć su pobijedili sve protivštine.

Najprije se je osvrnuo na svečara dana, svetog mučenika i osnivača viteza Bezgrešne Maksimilijana Kolbeja, koji je bio veliki štovatelj Majke Božje; ona mu je dala snagu, da je žrtvovao svoj život u logoru smrti Auschwitzu za oca brojne obitelji. Smrt toga pravednika je bila pravi trijumf vjere i milosrdne ljubavi. U bunkeru gladi, odakle se redovno čula kletva i jauk, ovoga puta je odjekivala molitva i pjesma. Majka Božja jača i daje veliku duhovnu snagu svojim štovateljima, da pobijede sve nevolje te ostaju vjerni njenom sinu Isusu Kristu u najtežim okolnostima – sve do pobjede nad smrću. Za kršćanina naime smrt nije kraj života, nego početak novoga života; slično kao što Isusov život nije završio Velikim petkom, nego se slavno nastavio Uskrsom i Uzašašćem na nebo, a Marijin njenim slavnim uznesenjem na nebo. O tome nam često svjedoči sretni životni kraj onih, koji su bili uz Mariju i Isusa kao poticajni primjer – kao i nesretni životni kraj onih, koji su progonili Marijine štovatelje.

Među svijetlim likovima se isticao na primjer sveti Toma Mor, koji je bio kancelar engleskog kralja Henrika VIII. i cijeli mu je život vjerno i odano služio, osim, kad je kralj htio, da prizna valjanim njegov drugi brak sa Anom Boleyn, dok je prva žena Katarina Aragonska još živjela. Papa Klement VII. Je Henriku u vezi tog braka poslao odgovor dostojan sveca: „Dragi kralju! Da imam dvije duše, jednu bi žrtvovao za tebe; a pošto imam samo jednu, moram tu dušu spasiti; ne mogu proglasiti nevaljanim tvoj prvi brak, koji je bio valjano sklopljen.“ Tada je kralj nasilno otrgnuo čitavu Englesku od prave Katoličke Crkve, proglasio sebe vrhovnim vjerskim poglavarom te sam poništio svoj prvi brak – i vjenčao se sa sluškinjom svoje prve žene. To svetogrđe su iz straha za svoj život i imanje potpisali mnogi vjernici, svećenici a i biskupi, do su bili mnogi drugi – koji su tu hulu na Boga hrabro odbili – zvjerski mučeni i ubijeni. Kad je poslao zatočenom Tomi kralj njegovu ženu, da ga pregovori, on joj je rekao: „Koliko godina bismo mi mogli još sretno živjeti zajedno sa svojom djecom u bogatstvu i blagostanju, ako se uklonim kraljevoj naredbi?“ – „Kojih dvadeset godina – a u najboljem slučaju 40 godina.“ – „Ne želim, da zbog četrdeset godina zemaljskog života izgubim čitavu vječnost.“ I otišao je mirno i radosno na stratište – po vječnu nagradu. Okrutni kralj Henrik je potpisao preko 72 tisuće smrtnih osuda – krv vjernih katolika je tekla u potocima! Nije se zaustavio kod druge žene, nego ih je zvanično imao šest, a nekoliko još nezvanično; od tih je dvije dao pogubiti. Kad je jednom sjedio sa Anom navečer kod otvorenog prozora, je ona pokazala prema zvjezdanom nebu i rekla: „Kako lijepe su zvijezde, kako je tek lijepo u raju!“ Henrik se smrknuo, uhvatio je za ruku i odveo sa riječima: „Nije to za nas dvoje!“ U grižnji savjesti je živio i umro kao progonitelj pravih vjernika, koji su htjeli ostati vjerni rimskome Papi, zamjeniku Isusa Krista na zemlji.

Misa, procesija i posveta Mariji

U 18 časova je slijedio čas večernje u crkvi pod vodstvom Jánosa Varga, a u 19 časova završna sveta misa na slobodnom, koju je vodio uz koncelebraciju banatskih svećenika  zrenjaninski biskup dr. Ladislav Német, koji je opet poticao vjernike na štovanje Majke Božje, koje nas vodi preko njezina nasljedovanja do nasljedovanja njezina Sina i našega Spasitelja Isusa Krista. Poslije svete mise je uslijedila procesija po livadi uz upaljene svijeće te posveta Majci Božjoj. Bogu i Majci Božjoj hvala na tom lijepom milosnom danu i neka Božje milosrđe takne tvrda ljudska srca!