Slava u Mužlji 2018
Svečano raspoloženje
Prigodom mužljanske slave je bilo više vjerskih i kulturnih manifestacija. U crkvi je bio svečani koncert. U subotu je bila prije podne sveta misa, kojoj su nazočili susjedni svećenici i mjesni poglavari. Zatim je bila svečana sjednica mjesne zajednice, koju je vodio novi predsjednik mjesne zajednice Ervin Palatinus. Uz izlaganje postignutih uspjeha su primili najzaslužniji građani i priznanja. Svake godine tim priznanjima potiče svoje najmarljivije građane ka još predanijem zalaganju za zajedničko dobro.
Svečane mise u nedjelju – Marijino štovanje
Vrhunac je slava u Mužlji doživjela u nedjelju, 9. rujna/septembra. Sumisili su protonotar Jenő Tietze te salezijanci Stojan Kalapiš i Janez Jelen. Misu je vodio te propovijedao tordanski župnik Emmanuel Tapolcsányi. U dubokom izlaganju je poticao vjernike, da budu svjedoci Božje ljubavi i povjerenja u zagovor naše nebeske Majke Marije Pomoćnice, čije ime danas slavimo. Time će biti ili postati pravi Marijini štovatelji. Ako želimo biti dobra Marijina djeca, moramo u svojim bližnjima – naročito bolesnima i siromasima – poput Marije gledati Isusa Krista. Tražiti moramo Božju volju, činiti dobro i čuvati se grijeha. Marija nam pokazuje kao morska zvijezda put preko vihornih morskih valova, da sretno stignemo zajedno sa našim dragima u nebesku domovinu. Mi smo zaplavljeni grijehom, dok je Marija jedina bila bez svakog grijeha: time nam je uzornica i zagovornica, te je moramo nasljedovati svetim životom čuvajući se grijeha.
Mi ne možemo Marije nasljedovati u njezinoj bezgrešnosti kao i ne u bogomajčinstvu. Možemo pak joj se približiti u borbi protiv grijeha i u nastojanju za kreposnim životom. Ako smo skrenuli sa pravog puta, neka nam Marija pomogne, da se pokajničkim suzama vratimo Bogu.
Jednom je Bog poslao anđela na zemlju, da mu donese najljepše suze. Anđeo je našao majku, koja je oplakivala svog jedinog sina, koji je iznenada umro. Smatrajući te suze najljepšim, poletio je pred Božje prijestolje – ali Bog mu kaže, da ima još ljepših suza. Anđeo je tragao dalje te našao nevino plačuće dijete, koje su nepravedno kaznili. Ali ni te suze nisu bile ono najljepše. Anđeo je našao i prevarenu djevojku, koja je točila gorke suze; pak bolesnika, koje je jaukao u bolovima, onda ratnu siročad te izbjeglice. Ali ni te suze nisu bile najljepše. Sav umoran je sjeo anđeo u crkvu – i tamo vidio grešnika, koji je točio suze žalosnice, kad je oplakivao svoj grešni život. Ponio je te suze Bogu – i on je kazao: „Da, to je ono najljepše – suze pokajnice, koje pomažu grešnicima, da se pomire s Bogom.“ I u toma nam je Marija Pomoćnica – želi nam pomoći, da se pomirimo preko pokajanja sa njezinim Sinom Isusom Kristom, ako smo se od njega udaljili grešnim životom.
Djevica Marija nam je uzor bezgrešnosti: Bog ju je sačuvao od istočnoga grijeha – ali se i ona sama čuvala ne samo velikih, nego i malih grijehova: bila je uvijek „milosti puna“, kako ju je nazvao anđeo kod Navještenja. Zbog toga može i nama služiti kao putokaz – slično, kako je mornarima nekada siguran put pokazivala zvijezda Sjevernjača, tako nama može i danas biti Marija sigurna Zvijezda mora – putokaz i vodič prema vječnoj domovini, u kojoj svaka suza nestaje. Po Marijinom uzoru i moramo imati slično povjerenje u našeg nebeskog Oca, koji voli svu svoju djecu, a naročito traži onu izgubljenu.
Poslije mise je uslijedila agape za goste sa željom, da se opet vidimo pod okriljem Majke Božje.
