Blagdan svetog Stjepana u Vranjevu
Višestruko slavlje
U katoličkoj župskoj zajednici Novi Bečej II, odnosno u naselju Vranjevo (Aracs), slavili su vjernici i duhovni pastiri blagdan svetoga Stjepana Ugarskoga kralja. Crkvu je ispunio lijepi broj vjernika. Misa je počela svečanim ulazom ministranata, crkvenih odbornika i svećenika. Msgr. apostolski protonotar Tietze Jenő je vodio slavlje i blagoslovio kruh, propovijedao pak je zrenjaninski kapelan Masa Tamás; asistirali su domaći župnik i dekan Mellár József, kao i salezijanci iz Mužlje Srečko Golob i Stanko Tratnjek, te Király Tibor.
Nemojte se prilagođavati modi Propovjednik je temeljito obradio temu, koju je nudilo sveto evanđelje: tko gradi na Isusa Krista je sličan zidarima, koji zidaju kuću na stijenu. Ta kuća će ostati u svim olujama, nevremenima i kušnjama. Tko pak gradi na promjenljivoj modi, liči na zidare, koji bi zidali kuću na pijesku. Čim dođe nevrijeme i vihor, će srušiti takvu kuću – o čemu nam svjedoče i mnoge suvremene nesreće sa područja graditeljstva.
Vajk odnosno Stjepan je dobro shvatio svoje i buduće vrijeme: jedini pravi i trajni temelj za vjerski, kulturni i politički opstanak nekog naroda je Isus Krist, odnosno njegov zamjenik sveti otac papa, to jest Sveta stolica. Zato se je čvrsto oslonio na papinstvo, koje je jedino jamstvo prave kršćanske vjere i zajedništva sa Kristom, i zahvalno primio kraljevsku krunu iz ruke Pape Silvestra II.
Sveti Stjepan je uzor i današnjim vladarima. Njegov otac knez Geza je glede vjere bio još neodređen. Kad su mu poganski glavari spočitavali, zašto gradi katoličke crkve, rekao im je: „Ja sam dovoljno bogat, da gradim i poganske hramove i kršćanske crkve.“ Stjepan je nasuprot tome bio uvjereni katolik, koji je ugarsku državu i sve njene narode baš preko Rima čvrsto povezao sa Zapadnom Europom, njezinom pravom katoličkom vjerom, civilizacijom i kulturom, čemu su oni ostali vjerni sve do dana današnjega. Zbog tih vrijednosti je milijunima izbjeglica cilj Europa, gdje vlada sloboda i poštovanje ljudskog dostojanstva, napredak znanosti te umjetnosti kao i mogućnost zaposlenja u suprotnosti sa onim zemljama, gdje svega toga nema zbog krive vjere i okrutnosti njihovih vlada.
Sveti Stjepan nama je dakle dobar primjer, kako treba biti dosljedan u bogoštovlju jednoga Boga te u vjernosti pravoj katoličkoj vjeri: ne samo riječima, nego i djelima. Koliko puta se dešava, da je netko velik vjernik na riječima, djelima pa to poriče, na primjer u bračnom životu, u primanju i odgajanju djece, a naročito u odnosima sa svojim bližnjima, gdje se svakog dana kuša krepost. Stjepan je bio vladar, ali je služio do kraja života vrhovnom vladaru, našemu Spasitelju i Otkupitelju Isusu Kristu. Zato ne treba primati modne trendove krivih vjera, kao što je new age ili slično, nego ostati vjeran jedino pravoj i spasonosnoj katoličkoj vjeri, kao što su to bili naši pobožni i pošteni preci.
Sveti Stjepan nama daje također primjer u štovanju Naše Velike Gospe, Blažene Djevice Marije. Kad je izgubio svog posljednjeg sina, je pred bližećom smrću posvetio kraljevstvo i sve njegove narode zaštiti i zagovoru Majke Božje. U tome ga i mi nasljedujmo: budimo Marijini štovatelji te apostoli marijanske pobožnosti.
To je pravo jamstvo i za budućnost: uzajamno poštivanje i suradnja između države i Crkve, zaštita obitelji, koja je osnovna ćelija društva, pa i mudro povezivanje sa susjednim narodima i udruživanje u veliku europsku porodicu, čija je zaštitnica Djevica Marija – ta zastavu europske zajednice resi dvanaest Marijinih zvijezda.
